Dana 18. 06. 2024. otisnuli smo se na otok Hvar trajektom Mljet.
Popeli smo se na palubu i smjestili između mnogobrojnih putnika. Svi skupa smo uživali u predivnom pogledu na krajolik oko nas.
Dolaskom u Sućuraj, ispred trajekta nas je dočekao gospodin nadimka Čingrija, povratnik iz dalekog Aucklanda.
Inače dobar prijatelj pojedinih učenika i njihovih obitelji.
Usrećili smo ga susretom što je pokazao u druženju s djecom u parku.
Posjetili smo Sućuraj, prošetali njegovim kalama, divili se kaparima na pustim kamenim zidovima..
Otišli smo i ispred škole čiji su učenici tog dana bili na izletu. Dočekala nas je učiteljica Nada koja je u mirovini. Susret s njom uvijek nas razveseli jer smo i nas dvije bile djelatnice te tople škole, koje se s radošću sjetimo.
Nada nam je uvijek bila svjetionik Sućurja.
Svuda se osjetio miris lavande, koji nas je uvukao u suvenirnicu tete Anite, a njene sitnice odnijeli smo svojim bližnjima.
Lijepe trenutke i veselje djeca su pjesmom prenijela u povratak, nizale su se pjesme za pjesmom, oduševili smo putnike na trajektu, ljude iz svih krajeva svijeta.
Bio je to besplatan koncert nakon kojeg je uslijedio gromoglasni pljesak!
Pjesmom za Vatrene začinio se dan, uplovili smo u Drvenik s čije su nam obale mahali ljudi i pozdravljali nas.
Zaista je najljepše biti dijete, a spontanu radost i veselje najljepše je doživjeti! 
Sretna djeca, sretni putnici, sretni svi!

Album slika

Vesna A. M. i Jasna M. Š.