Nažalost, zbog rata u Ukrajini svjedočimo velikoj izbjegličkoj krizi. Neki od izbjeglih Ukrajinaca pronašli su utočište u Općini Gradac pa je našu školu počelo pohađati devet učenika, od čega šest PŠ Drvenik i troje OŠ Gradac. Na području Splitsko-dalmatinske županije trenutno smo škola koja je primila najviše učenika iz Ukrajine! Jedan od njih došao je i u 8. razred u OŠ Gradac. Stoga smo odlučili  s njim porazgovarati i vidjeti kako se snašao u novoj školi.

Možeš li nam nešto reći o sebi?

Feliks:  Moje ime je Feliks, imam 14 godina. Dolazim iz Ukrajine, iz Zaporizhzhia (Zaporižje) koji je milijunski grad.

Kada si stigao u Hrvatsku i s kim?

Feliks: U Hrvatsku sam stigao nešto prije tjedan dana, oko 21.03. Tu sam došao s mamom, njenom sestrom, bratom i rođakom. Svi smo zajedno ovdje u školi, moj brat pohađa četvrti, a rođak prvi razred.

Koje su najveće razlike u školovanju koje si do sada primijetio?

Feliks: Razredi u OŠ Gradac broje malo učenika U mom razredu u Ukrajini je 36 učenika što je znatno više nego ovdje.  Kod vas su učitelji više prijateljski nastrojeni, dok su kod nas malo ozbiljni te strogi.

Koji ti najzanimljiviji predmet u našoj školi?

Feliks: Mislim da je to svakako tjelesni pošto volim igrati nogomet, a i košarku.

Je li ti se školovanje u Hrvatskoj čini težim ili lakšim?

Feliks: Za sada se čini lakšim, ali to je možda zato jer ne razumijem dobro jezik.

Je li ti dosadno na školskim satima pošto ne razumiješ jezik?

Feliks: Ne baš, svi su svi ljubazni pa se uspijemo sporazumijevati. Ponekad na engleskom, hrvatskom, ukrajinskom ili preko Google prevoditelja, ali uspijem uvijek shvatiti što mi govore.

Marija Stanković i Laura Nedić