Četiri predstavnice učenika osmog razreda Osnovne škole Gradac: Ana Jurec, Anđela Andrijašević, Lori Miošić i Matea Mušan vratile su se u subotu, 21.svibnja iz Zagreba gdje su s uspjehom predstavile projekt Gračke priče na Državnoj smotri: Projekt građanin iz područja građanskog odgoja i obrazovanja, a u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje. Mentorice projekta su Branka Perić i Davorka Soče. 
U suradnji s Ivanom Andrijašević iz Zavičajne zbirke u Gradcu, učenici su istraživali već pomalo zaboravljene priče iz svoga mjesta. Prva priča vezana je uz proizvodnju i trgovinu solju, a nazvali smo je prema već zaboravljenoj uzrečici „Kil' duvana – kil' Jadrana“. Predmet našeg interesa bila je proizvodnja soli na području Općine Gradac, gdje se sol proizvodila u nekoliko manjih solana, ali i u domaćinstvima. U sjećanju najstarijih stanovnika, sol je bila vrijedna poput novca te predstavljala vrijedno sredstvo razmjene. Istražujući ovu priču, učenici su izradili i mini solanu, o čemu je snimljen i kraći film i izrađena prezentacija.
Druga priča se odnosi na zavjetnu procesiju u čast sv. Roka koja je ove godine održana po 110. put u Gradcu. Zanimljivo je kako mještani Gradca zavjetnu svetkovinu sv. Roka ne održavaju 16. kolovoza na njegov blagdan nego 3. siječnja. Razlog tomu seže u 1912. godinu kada je od nepoznate zarazne bolesti u Gradcu umrlo 14 djece. Budući da tadašnja medicina nije mogla ništa napraviti u vezi s tom bolesti, narod se odlučio obratiti sv. Roku da po njegovom zagovoru Bog pomogne djeci. Zajednička molitva svih mještana bila je uslišena i djeca su prestala umirati. Od tada vjernici Gradca svakoga 3. siječnja sudjeluju u zavjetnoj procesiji u čast zaštitniku sv. Roku. 
Treća priča se odnosi na kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku Sinaju u Egiptu, zajedničkog imena El Shatt, u kojem je od veljače 1944. do ožujka 1946. boravilo evakuirano stanovništvo iz Dalmacije, uključujući i 623 ljudi s područja Općine Gradac. Usprkos pustinjskim uvjetima logora, osnovane su škole, bolnice, obrtničke radionice, kulturno – umjetničke skupine i crkve, a izlazilo je čak pet novina. Sklapali su se brakovi, rođeno je oko 500 djece, ali, nažalost, preko 850 ljudi, mahom djece, ostalo je tamo zauvijek počivati. Neki od tih ljudi najbliži su rođaci naših učenika. Nakon istraživanja dostupne literature i razgovora pojedinih učenika sa svojim bakama i djedovima koji su boravili u El Shattu, izrađena je prezentacija.
Naša ideja je bila sačuvati te priče od zaborava te ih prezentirati žiteljima Općine Gradac, ali i gostima. Stoga smo odlučili izraditi prijedloge info ploča te ih u dogovoru s Općinom Gradac postaviti u mjestu. Tekst info ploča su učenici s hrvatskog jezika preveli na engleski i njemački jezik te su ploče trojezične. Osim osnovnih informacija, sadrže i stare fotografije Gradca te dio teksta u formi storytellinga, odnosno priča kazivača. Na pločama je istaknut logo OŠ Gradac. Smatramo da su ljudi danas, možda, i preplavljeni sadržajima dostupnim na internetu i da će u šetnji kroz mjesto zapaziti i zaustaviti se pored info ploča te tako dobiti informaciju o povijesnim pričama. Ploče su iste veličine i koncepcije oblikovanja te predstavljaju cjelinu.

Ana Jurec